Rekla je o prvom snegu

Predug je put prosla da bi se nastanila na mojoj usni. Toplota mog daha ju je sprzila. A hladnoca njenog dodira ispunila me radoscu. Napokon pada sneg.

Vec godinama Novu Godinu docekujemo na suvom asfaltu, petarde se ne guse u dubokom snegu, a stopala su suva u novim cipelama. Ovog puta nece biti tako. Sneg je neprestano padao gotovo celog dana, a sudeci po ulicama i cele noci. Napokon!

Svaka pahulja koja nadje utociste na nasem licu ili u nasoj kosi poslata je sa ciljem da nas nasmeje, da probudi detinju radost u nama i natera nas da se prisetimo nekih davnih misli. A ona koja svoji put zavrsi na kolovozu, da iznervira vozace, no dobro, ja im oprastam, trebali bi i vi. Iskreno se radujem snegu, neki to opravdavaju time sto sam rodjena zimi, ali nije ni bitno. Sneg je, i ja sam srecna.
Pazljivo hodam po zaledjenom asfaltu, sneg mi je na cizmama i ja se osecam kao malo dete, dok vec po treci put pokusavam da izbegnem pad. Zaustavljamo se ispred izloga i gledamo potencijalne novogodisnje kombinacije, a onda mi paznju odvlaci pahulja u kosi, koju je vetar naneo cak ispod kapuljace. Opet se osmehujem.

Oni iznervirani snegom, ljutito koracaju, a sigurna sam da se raduju novoj godini, gde ce ponovo, po ko zna koji put, u ponoc doneti vazne odluke o svom zivotu, kojih se verovatno nece pridrzavati. Ne mogu da prihvatim da se ne osecaju svi kao ja. Ta belina snega, cak i u ovom sivom grradu treba da probudi ono najcednije u nama. Da zamaskira lose misli, makar i na kratko.

Period pred sam docek ljudi provode troseci novac o kome ce se raspravljati tek nakon proslave. Svi bi da u novu godinu zakorace sa novim stvarima, jer u tome i jeste cela poenta. Novo! Pozeli novu zelju, kad se vec stara nije ostvarila. Obuci novu garderobu, da u narednu godinu udjes kao nov covek hladne glave (uci ces pijane, u najmanju ruku, nemoj da se lazemo). Crvena boja, ove kao i svake predhodne godine, ispunjava izloge. 'Crveni donji ves za srecu u ljubavi', kazu. Verujes?

Jos od najranijih dana uceni smo da je ovo period kad' se veruje i zeli. Veruje u caroliju. Veruje u Deda Mraza koji je ostavio poklon ispod jelke. Veruje u bolju godinu. U srecne dane. U zivot.
Ne prestaj da zelis bolje, da verujes u caroliju. Vec sa osmehom na licu pogledaj u nebo. I zatvorenih ociju pruzi srecan kraj pahulji koja ce upravo zavrsiti svoj zivot, mozda cak i na tvom nosu. Budi Rudolf! Budi neciji Deda Mraz, postaraj se da niko ne prestane da veruje u magiju zime.

A onda? Onda odi do prvog kafica sa velikim prozorima. Naruci kuvano vino, ili caj, ili veliku toplu cokoladu. I gledaj. Gledaj magiju. Okruzen praznicnom atmosferom, sedi i posmatraj. Mozda i vidis crvene sanke na nebu vodjene irvasima, koje se vesto kriju izmedju gustih pahulja, i u njima veliku vrecu poklana. Neki od njih mozda padne bas tebi u krilo. 

Comments

Popular Posts