mrak
Tračak svetlosti zrak jutra nastanio se među tvojim trepavicama. Ubio si ga senkom ruke ćebetom preko glave zemljom nad tobom. Na vetru jedrili su u bezgraničnom plavetnilu oblaci, Kiša je lila, niz tvoju kožu naježenu. Otvorenih ustiju zaronio si duboko. On je u ćošku pravio kraljevstvo sjajnih niti. Bosa stopala na drvenoj hoklici; posežeš ka mračnom uglu sobe, tvoje svestu. Toplota poslednjeg udaha klizila je niz omču bez vriska.